Posle tamnog vilajeta
Kažu da papir trpi sve: možete napisati šta želite, ali onda vam ponekad preostaje nada da će drugi to brzo zaboraviti.
Međutim, baš mi je stalo da preispitam sopstvene prognoze od pre više od pet godina...
Znate već kako to ide: jubilej, deset godina na sceni, nije to malo. Da ne krenem baš u prepričavanje neke lovačke
priče, kao što obično biva u takvim prilikama... Slučajno sam otkrio sopstvene navode u članku "Tamni vilajet" iz broja
50, gde sam izigravao nekakvog "majstora sa kristalnom kuglom". Baš da vidim kako je ispalo, jer tad sam napisao "šta
god rekao, pogrešiću"...
Mrežni operativni sistemi već dobijaju formu objekata kojima se barata kao lego kockicama... Zajedničko jezgro će se
pojaviti u svim modalitetima operativnog sistema, dok će postojati različiti moduli koji će biti pakovani za različite
potrebe... Odnos između fizičke i logičke topologije umrežavanja će biti potpuno slobodan.
Skoro da sam pogodio: formirana je čitava paleta aplikativnih servera u familiji Microsoft Windows Server, a i neki
drugi operativni sistemi su otišli u tom pravcu. Ono o zajedničkom jezgru je tačno barem u liniji Windows Server 2003,
dok se Linux i dalje rekompajlira čak i zbog promene grafičke kartice. A ono o topologijama umrežavanja: skoro da je
sasvim tačno, ako primetimo da je wireless umrežavanje postalo uobičajeno čak i po kućama.
Lični operativni sistemi će i dalje, tobože, nuditi sve veću intuitivnost radne površine, i biće sve teže menjati
strukture van alata koji su unapred predviđeni za specijalna podešavanja... Narušeni operativni sistem klijenta će moći
da se oporavi automatski, na osnovu poslednjeg regularnog prisustva u mreži. Windows 98 će pre isteka svog roka trajanja
konačno dobiti svoje zasluženo mesto, a to su računari za decu i domaćice... Linux će konačno pronaći marketinšku
formulu po kojoj će započeti zasluženi porast prisustva na tržištu. Postojaće dovoljno razvijeni (vizuelni) alati kojima
će Linux moći da se kontroliše jednostavnije nego danas.
Izmena strukture je i dalje moguća, mada smo sve češće prinuđeni da koristimo neke tweak alate, pa ispada da sam bio
blizu. Narušeni sistem se oporavlja lokalno (ponekad čak i automatski), što je bolje rešenje. Što se tiče Windowsa 98,
onaj njegov nesrećni naslednik je moju slutnju učinio još gorom i to neću da priznam kao svoj promašaj. A što se tiče
Linuxa, i dalje ga nešto slabo viđam po kućnim instalacijama; to je definitivno moja pogrešna procena, ali... Ne, nisam
kriv što sam tada imao poverenja u open source zajednicu. Ili jesam?...
...Opstaće oblik EXE datoteka, ali će one postati anahronizam: glavni igrači će biti skriptovi koji interaktivno
pakuju module po želji krajnjeg korisnika. Ti moduli će se izvršavati na klijentskim računarima kroz browser, koji će
postati nekakvo konačno ostvarenje ideje o NetPC-ju.
EXE datoteke jesu opstale, ali nisu postale anahronizam: ovde nismo doživeli očekivani obim promena. Doduše, .NET nas
je približio onome što dalje navodim. Više mi znači to što danas zaista raspolažemo komponentnim modelima za gradnju
rešenja, pa ma kakav oblik oni uzeli.
Korisnički softver namenjen poslovnoj upotrebi će u sledećih pet godina doživeti najmanje jedan revolucionarni pomak,
i to u smeru totalnog komponentnog objektnog modela, gde će korisnik saopštavati sistemu šta želi da radi i na osnovu
toga dobijati odgovarajuće radno okruženje.
Jesam pogrešio, ali nisam kriv. Koliko god da su forsirali pojam universal canvas krajem 20. veka, odjednom su
prestali da govore o njemu. Ne bih ponovo da pogrešim, ali mislim da više i neće pokušavati.
U klasi ozbiljnog poslovnog softvera neće postojati program koji nije izmenljiv od strane korisnika, a svaka njegova
komponenta će se slobodno koristiti i kao komponenta drugog programa.
Bar nešto da kažem tačno. Doduše, ovo je bio kec iz rukava: samo smo čekali da davno započeti posao bude priveden
kraju. Doduše, čekamo i dalje: malo su usporili u ciljnoj ravnini.
Procedure kao što je normalizacija podataka će biti potpuno prepuštene robotima na nižem nivou strukture. Velika
većina korisnika neće morati da razmišlja o logičkoj strukturi baze podataka, nego će postojati sloj heurističkih alata
koji će na prirodnom jeziku (pisanom ili izrečenom u mikrofon) rešiti neki upit.
Oh, joj. Ni blizu. Osim ako ubrajate Google, majku istraživačkog novinarstva...
Uporni pokušaj da se Microsoft razbije na tri ili četiri će možda i uspeti, ali na štetu onih koji su
dirnuli u osinje gnezdo: rezultat ovog napada na "monopolistu" će biti tri ili četiri nova "monopolista" na tržištu, jer
kapital za razvoj opstaje. Ljudi kao što su Bill Gates i gospodin Ellison će morati da predaju upravljačku palicu onima
koji razmišljaju u manjim koracima, jer će tržište postati još više selektivno.
Koliko je tržište postalo selektivno, možemo da diskutujemo još pet godina. Uglavnom, razbijači su najzad shvatili da
je Microsoft zaista prejak. Mr Gates je zaista predao upravljačku palicu Mr Ballmeru, a Mr Ellison je u međuvremenu
prestao da se služi povišenim tonom.
Proces unapređenja softvera će se promeniti sa novih verzija na nove module, koji će se pojavljivati iz dana u dan i
koje ćemo ažurirati putem Interneta. Za poslovne informacione sisteme, to će značiti drugačiji vid razvoja: takođe se
više neće prepoznavati kritični koraci u unapređenju, nego će se taj proces odvijati permanentno i bez zastoja,
neprimetno za krajnjeg korisnika.
Dakako, biće novih verzija, jer to znači novo fakturisanje. Ali, ažuriranje iz dana u dan putem Interneta je beše
tačna prognoza (kamo sreće da nije). A što se tiče neprimetnih unapređenja, sve zavisi od toga da li zaista angažujete
assembly komponente.
Trenutni trend porasta cene softvera će stati, i opet će se uspostaviti linija niže cene razvoja i eksploatacije
poslovnih informacionih sistema.
Ako će vam biti lakše, optužite mene kao krivca što se desilo upravo obrnuto.
Uzgred, navod o novom Internetu godine
2005. sam preskočio, da vas ne bih iznervirao; makar je već 10% građanstva Srbije dobilo priliku za ADSL, i to je nešto.
Važno da smo mi izašli iz tamnog vilajeta; a da li se obistinila i ona poenta o kajanju, kao u priči, prosudite sami.
|